Prijavite se na newsletter
Kontakt
049/466-995
098/533048
Partneri
Dvorci
Veliki Tabor
Veliki Tabor, prvorazredni spomenik najviše kategorije, jedan je od najočuvanijih srednjovjekovnih gradova u nas i predstavnik fortifikacijske arhitekture kasnoga srednjeg vijeka. Od svih dvoraca Hrvatskoga zagorja upravo Veliki Tabor izaziva najviše emocija i najbolje nas odvodi u tajanstvenu feudalnu prošlost. "Stoji i blješti i danas, pričinja se izdaleka, kao da je on još živ, da nam donosi cio život minulih dana, priviđa se, kao da će nas tuž stara vlastela vedro dočekati... Ali sve je to tek priviđenje." Impresionira monumentalnošću, ljepotom i postojanošću, iako već dva stoljeća nema pravih gospodara.
Trakošćan
Lijepo smješten na visokom brežuljku s perivojem usred park-šume, Trakošćan ubrajamo u spomenike kulture i prirode najviše kategorije. Podaleko od većih mjesta, pomalo izoliran u brežuljkastom kraju između Ravne gore, Macelja i Strahinščice, Trakošćan je jedna od najljepše formiranih i održavanih parkovnih cjelina bogate vegetacije, pune zanirnljivih vizura, panorama i ugođaja. Trakošćan je istodobno kulturno-povijesni spomenik i prirodni pejzažni ambijent, što čini nedjeljivu cjelinu. Ne zna se tko je sagradio Trakošćan i kada. Nastao je vjerojatno u 14. stoljeću kao manja utvrda u tadašnjem obrambenom sustavu zagorskog prostora. Trakošćan je od svih zagorskih dvoraca uspio najviše očuvati duh vlastelinskog središta i plemićkog posjeda kao i izgled otmjenoga zagorskoga dvorca visokoga hrvatskog plemstva. Dočekao je kraj Drugoga svjetskog rata zapušten, ali bitno neoštećen s većinom očuvanog inventara. Njegov posljednji vlasnik Ivan X. Drašković otišao je s obitelji, nakon nacionalizacije Trakošćana 1945. godine, u Austriju. Godine 1953. dvorac s perivojem i park-šumom proglašen je spomenikom kulture i prirode, a sam dvorac s inventarom postao je muzej.
Varaždin Stari grad
Duga je, i bogata prošlost varaždinskoga Staroga grada, ali i samoga Varaždina. Stari grad primjer je razvitka ratnoga graditeljstva. Najviši povijesni uspon doživio je u 16. stoljeću, iako je njegova povijest mnogo starija.
Dvorac Bežanec
Barokni dvorac iz XVIII. stoljeća obnovljen je tridesetih godina XIX. stoljeća u duhu klasicizma i tako je postao jedan od reprezentativnijih dvoraca u nas. Tlocrt dvorca je četverokut s unutrašnjim dvorištem. Posjed je bio vlasništvo Keglevića, zatim baruna Kollenbacha, baruna Schlaum-Lindena i porodice Ottenfels-Geschwind. Dvorac pripada prvoj spomeničkoj kategoriji.Trenutkom razvoja manufakture tadašnji ruralni prostori na kojima je stanovništvo isključivo privređivalo na posjedima plemenitaša počinju gubiti svoj naglašeni ekonomski značaj zbog migracija stanovništva u gradove. Promjena političkog sustava, posebno iza drugog svjetskog rata, u prihvaćanju sveg aristrokratskog kao lošeg s namjerom da isto treba sustavno obezvrijediti i uništiti, presudni je momenat koji je doveo do propasti kulturnih dobara. Dvorac Bežanec prvoje pokraden,a zatim pretvoren u Dom za nezbrinutu djecu. Poslije je prepušten na upravljanje domicilnom stanovništvu koje dodatno devastira ,uzimajući građevni materijal kako bi gradilisvoje gospodarske objekte, a zatim Dvorac pretvorili u sušionicu suhomesnatih i kobasičarskih proizvoda dok je još u njemu imalo što gorjeti, i naposljetku je pretvorenu legalni deponij smeća, interijerno i eksterijerno. Paradoksalno evidentiran kao spomenik prve kategorije te tako službeno upisan još od 1964. godine između ostalih stotinjak objekata samo u Hrvatskom zagorju koji su doživjeli istu sudbinu. Rekonstrukcija je trajlala manje od godinu dana. Uređeno je 5 000 m2 interijera, oko 5 hektara eksterijera, te određen najvažniji od svega sadržaj koji je iz anonimnosti izvukao inertno pasivnu regiju te prepoznat kao ekskluzivan hotel.
Ako želite posjetiti jedan od ovih dvoraca ili bilo koji drugi dvorac u Hrvatskom zagorju slobodno nam se obratite.
